Svi Kecmani slave krsnu slavu Svetog apostola Vartolomeja.

veti Vartolomej je jedan od dvanaest velikih apostola. Po svemu izgleda, da su Vartolomej i Natanail jedno isto lice. Udružen sa apostolom Filipom i sestrom Filipovom, devicom Marijamom - a za neko vreme i sa svetim Jovanom Bogoslovom - propovedao je Jevanđelje najpre po Aziji, potom u Indiji i najzad u Jermeniji gde je i skončao mučenički. U Jerapolju ovi sveti apostoli su molitvom umrtvili veliku zmiju, koju su neznabožci u hramu držali i obožavali. U istom tom gradu molitvom su dali vid Stahiju, koji je četrdeset godina bio slep. Tu se digne na njih svetina, te i Filipa i Vartolomeja razapnu na krst (Vartolomeja naopako). Utom se dogodi zemljotres, od koga poginu zle sudije i mnogi narod. Osetivši to kao kaznu Božiju, mnogi pritrče da skinu apostole s’ krstova, no Filip beše već izdahnuo, dok Vartolomej beše još u životu. Posle toga Vartolomej ode u Indiju, gde je propovedao i preveo na indijski jezik Jevanđelje Matejevo.

Zatim pređe u Jermeniju, gde isceli kćer carevu od ludila. No zavidljivi brat carev Astijag uhvati Božijeg apostola i raspne na krst, pa mu onda kožu odera i najzad glavu poseče u Albanopolju Jermenskom. Telo njegovo hrišćani časno sahraniše u olovni sanduk. Kako se nad moštima njegovim dešavahu mnoga čudesa, neznabošci uzmu sanduk i bace u more. No voda donese sanduk do ostrva Liparskih, gde ga episkop Agaton, po otkrovenju u snu, dočeka i sahrani u hramu. Sveti Vartolomej javio se u crkvi prepodobnom Josifu Pesmopiscu, odeven u bele rize, i blagoslovio ga Jevanđeljem, da bi mogao pevati pesme duhovne: "Neka s jezika tvoga poteku vode nebeske mudrosti !" Još se javio i caru Anastasiju (491-518.) i rekao mu da će mu čuvati novosazidani grad Dari. Docnije su mošti ovog velikog apostola prenošene u Benevent pa u Rim. Nad njima su se dešavala velika i strašna čudesa. Sveti Vartolomej se slavi 24. juna i taj dan se zove u narodu Vratolomije, a kod Petrovčana i Vartolomejdan. Na taj dan se ništa ne radi i ne ide se "na visinu jer se može pasti i vrat skršiti".

Od Srba samo Kecmani (i nekoliko porodica nastalih od Kecmana) slave Svetog Vartolomeja. Srbi nemaju mnogo hramova posvećenih Vartolomeju. Jedan od njih je u Rakovici pored Beograda.